Vjerovanje i mozak – kako nastaje prihvaćanje i odbacivanje informacija

Vjerovanje i mozak – kako nastaje prihvaćanje i odbacivanje informacija

Vjerovanje je u ljudskom mozgu definirano kao prihvaćanje nečega bez mogućnosti trenutačne znanstvene ili iskustvene provjere. Ono ne predstavlja činjenicu, već mentalni okvir unutar kojeg čovjek privremeno prihvaća ili razmatra neku informaciju.

Za ljudski um vjerovanje je širok i fleksibilan pojam. Najčešće predstavlja prvi stadij u procesu prihvaćanja ili odbacivanja nove ideje, informacije ili mogućnosti.

Vjerovanje kao neutralna mentalna faza

Za razliku od uvjerenja, vjerovanje ne mora nužno uključivati emocije, misli ni djelovanje. Ono može postojati potpuno pasivno, bez da pobuđuje unutarnju reakciju ili utječe na stvarno stanje čovjeka.

Drugim riječima, čovjek može nešto vjerovati:

• bez emocionalne uključenosti

• bez promjene ponašanja

• bez posljedica po zdravlje ili život

U toj fazi vjerovanje ostaje mentalna pretpostavka, a ne pokretačka sila.

Uloga mozga u procesu vjerovanja

Mozak je u ljudskom sustavu glavni organ zadužen za proces vjerovanja. Njegova procjena određuje:

• stupanj prihvaćanja nove informacije

• otvorenost prema mogućnosti njezine istinitosti

• trajanje vjerovanja

Mozak koristi postojeće podatke iz memorije, logiku, iskustvo i usporedbe kako bi odlučio hoće li neko vjerovanje ostati privremeno ili će se s vremenom transformirati u nešto dublje.

Razlika između vjerovanja i uvjerenja

Iako se u svakodnevnom govoru često poistovjećuju, vjerovanja i uvjerenja nemaju istu snagu ni isti učinak.

Vjerovanja:

• su prolazna

• fleksibilna

• podložna promjeni

• najčešće nemaju izravan utjecaj na zdravlje i kvalitetu života

Uvjerenja, s druge strane:

• duboko su ukorijenjena

• povezana s emocijama i identitetom

• snažno utječu na ponašanje i fizičko stanje

Zbog toga vjerovanja sama po sebi nemaju tako velike posljedice po zdravlje i život kao što to imaju uvjerenja.

Kada vjerovanje prelazi u unutarnji konflikt

Vjerovanje koje sadrži iščekivanje može s vremenom pobuditi emocije i negativne misli, osobito ako se očekivanje ne potvrdi. U tom slučaju vjerovanje prestaje biti neutralno i ulazi u fazu unutarnje napetosti.

Ako se očekivani ishod ne ostvari:

• vjerovanje prelazi u kontradiktornost

• javlja se razočaranje ili sumnja

• mozak odbacuje mogućnost ponovnog prihvaćanja iste informacije

Takvo iskustvo često zatvara vrata budućem prihvaćanju, čak i kada se okolnosti promijene.

Zaključak

Vjerovanje je nužan, ali prolazan dio ljudskog mentalnog sustava. Ono omogućuje istraživanje, razmatranje i otvorenost prema novim informacijama, ali samo dok ostaje bez emocionalnog opterećenja i očekivanja.

Tek kada se vjerovanje poveže s emocijama i identitetom, ono prelazi u uvjerenje – a tada njegov utjecaj postaje daleko snažniji i dugotrajniji.

Razumijevanje razlike između vjerovanja i uvjerenja ključno je za razumijevanje kako čovjek donosi odluke, kako reagira na neuspjeh i kako gradi odnos prema sebi i svijetu.