Tajna života svakog čovjeka

Tajna života svakog čovijeka

Naš mozak, je jedini organ našeg tijela, koji je jedinstven i univerzalan, u odnosu na svakog drugog pojedinca, kolektivnu svijest, i univerzum.

S pravim razlogom se kaže da si zapravo samo ono što stvarno misliš.

Naš mozak, je podijeljen na tri nivoa, preko kojih filtrira, pristigle informacije, i na temelju ta tri nivoa, donosi odluke koje pojedinca, pozicioniraju u njegovom životu, u odnosu na ljude i pojave.

Uvjerenje, vjerovanje i misao, je čimbenik svake odluke, koju donosi čovjek.
Svaki od ovih čimbenika, ima i svoju suprotnost, ili više njih, istovremeno.

Uvjerenje je, utopija.
Vjerovanje je, zabluda.
Misao je, osobnost.

Ljudski mozak nema realitet, u odnosu na sadašnjost, već je samo loša memorija prošlosti, u koju je utkano, mnogo osobnosti.

Mozak nema sposobnost, realnog boravljenja u sadašnjosti, a još manje u budućnosti. Sve što se odigrava sada, njemu je doduše prezentacijski i iskustveno poznato, ali konačan sud, realitet i podvučena crta, dolazi tek kroz neko vrijeme.

To je poput sjetve i žetve, koja dolazi kao rezultat svega uloženog u prijašnjem vremenu.
U toj interakciji sadašnjeg i budućeg vremena, mozak stalno zaostaje, jer nema istog trenutka potvrdu ili demanti.

Taj vremenski odmak, između sjetve i žetve, najbolje se očitava u svakodnevnom donošenju odluka, svakog pojedinca.
Uvjerenje i vjerovanje dobivamo iz kruga obitelji, prijatelja, škole, fakulteta, radnog mjesta, pa samim tim i vrlo malo mogućnosti nam u životu ostaje da budemo drugačiji, tu mislim na pozitivno drugačiji.

Čak i u onoj najmanjoj osobnosti svakog pojedinca, utkano je preko 70% kolektivne svijesti.
Vratimo se na mozgu čestu nepoznanicu budućeg vremena. U situaciji kad nema u svojoj memoriji iskustvo iz prošlog vremena, odluku će donijeti pod velikim utjecajem uvjerenja, vjerovanja i pritiska okoline.

 

ZAKLJUČAK:
Dok je čovjek stvarno ono što misli, i najčešće je rob svojih misli, ili opterećenja prošlosti. Na drugoj strani, taj isti čovjek nema mogućnosti, da svojim mozgom promijeni svoju stvarnost, uvjeravajući sebe u nešto drugo, ili se tjerajući na pozitivno razmišljanje.
Razmišljanje je zapravo amplituda promjene ideja, stavova, zaključaka, i odluka, ali samo unutar poznatog iskustva iz prošlosti.