Kako se s godinama smanjuje postotak kisika u zraku koji udišemo. Kisik (O₂) je esencijalan za život svih aerobnih organizama, uključujući ljude. Bez njega, stanice našeg tijela ne mogu proizvoditi energiju putem aerobnog metabolizma, što bi rezultiralo brzim kolapsom fizioloških funkcija. No, malo ljudi zna da se koncentracija kisika u atmosferi mijenja tijekom geološke povijesti i da postoji zabrinjavajući trend postupnog smanjenja njegove razine u zraku koji udišemo danas.
Ovaj članak istražit će znanstvene podatke o promjenama koncentracije kisika u atmosferi, kako one utječu na ljudsko zdravlje i kakve posljedice možemo očekivati u budućnosti.
Povijesne promjene koncentracije kisika u atmosferi
Znanstveni podaci o promjenama kisika kroz povijest:
- Tijekom prvih milijardi godina Zemljine povijesti, atmosfera je sadržavala vrlo malo kisika (manje od 1%).
- Prije 2,4 milijarde godina došlo je do Velike oksidacijske krize, kada su cijanobakterije počele proizvoditi kisik putem fotosinteze, podižući njegovu razinu na 10–15%.
- Tijekom karbona i perma (prije 300–250 milijuna godina), razina kisika bila je najviša u povijesti – čak 30–35%.
- Danas, prosječni udio kisika u atmosferi iznosi 20,95%, ali se taj postotak postupno smanjuje.
Posljednjih 800.000 godina koncentracija kisika u atmosferi pala je za 0,7%, što potvrđuju istraživanja iz leda na Antarktici i Grenlandu.
Najnovija istraživanja pokazuju da kisik u atmosferi pada za oko 0,005% svake godine, što znači da će se za 100 godina smanjiti za dodatnih 0,5%, što bi moglo imati dugoročne posljedice na zdravlje i okoliš.
Uzroci smanjenja kisika u atmosferi
Postoji nekoliko glavnih faktora koji doprinose smanjenju razine kisika u atmosferi:
Izgaranje fosilnih goriva
Industrijalizacija i uporaba fosilnih goriva (ugljen, nafta, plin) pridonose smanjenju kisika u atmosferi.
- Svako izgaranje goriva koristi kisik i stvara ugljični dioksid (CO₂).
- Studije procjenjuju da je korištenje fosilnih goriva smanjilo razinu atmosferskog kisika za 0,12% u posljednjih 200 godina.
2) Deforestacija i gubitak biljnih ekosustava
Šume su pluća planeta – one proizvode kisik putem fotosinteze i smanjuju CO₂ u atmosferi.
- Uništavanje šuma (posebno Amazonske prašume) smanjuje globalnu fotosintetsku proizvodnju kisika.
- Oceanski fitoplankton proizvodi više od 50% svjetskog kisika, ali je sve više ugrožen klimatskim promjenama i zagađenjem.
Klimatske promjene i zakiseljavanje oceana
Porast temperature oceana smanjuje rast fitoplanktona, koji je ključan za proizvodnju kisika.
- Toplija voda zadržava manje otopljenog kisika, što uzrokuje stvaranje “mrtvih zona” u oceanima.
Znanstvenici upozoravaju da bi zakiseljavanje oceana moglo smanjiti proizvodnju kisika u budućnosti, dodatno ugrožavajući stabilnost ekosustava.
Kako smanjenje kisika utječe na ljudsko zdravlje?
Ljudsko tijelo je prilagođeno atmosferskom tlaku i normalnoj koncentraciji kisika od 20,95%. Međutim, kako se razina kisika smanjuje, pojavljuju se negativni zdravstveni učinci.
Znanstveni podaci o utjecaju nižeg kisika na zdravlje:
- Hipoksija (nedostatak kisika u tkivima) može uzrokovati glavobolju, vrtoglavicu, umor i oštećenje organa.
- Kronična hipoksija može povećati rizik od srčanih bolesti, moždanog udara i neurodegenerativnih bolesti.
- Blago smanjena razina kisika (ispod 19%) može dovesti do smanjene mentalne funkcije, koncentracije i fizičke izdržljivosti.
- U urbanim područjima, zbog zagađenja i smanjenja zelenih površina, koncentracija kisika može biti i do 2% niža nego u ruralnim područjima.
Istraživanja su pokazala da su razine kisika u gradovima poput Pekinga, New Delhija i Los Angelesa znatno niže nego u prirodnim područjima.
Hoće li se smanjenje kisika nastaviti u budućnosti?
Ako se trenutni trendovi nastave, do kraja 21. stoljeća možemo očekivati dodatni pad kisika u atmosferi.
Prognoze smanjenja kisika:
- Do 2100. godine razina kisika mogla bi pasti ispod 20,8%, što bi moglo imati ozbiljne posljedice na zdravlje i ekosustave.
- Zagađenje i klimatske promjene mogli bi ubrzati pad razine kisika u određenim područjima.
- Mikroplastika u oceanima također smanjuje populaciju fitoplanktona, dodatno ugrožavajući proizvodnju kisika.
Kako možemo usporiti pad razine kisika?
Postoji nekoliko ključnih koraka koje čovječanstvo može poduzeti kako bi usporilo pad atmosferskog kisika i zaštitilo okoliš:
Smanjenje upotrebe fosilnih goriva – prelazak na obnovljive izvore energije (solarna, vjetro, hidroenergija).
Masovno pošumljavanje – sadnja stabala diljem svijeta kako bi se povećala fotosinteza.
Očuvanje oceana – zaštita morskih ekosustava koji proizvode više od 50% kisika na planeti.
Smanjenje zagađenja zraka – regulacija industrijskih emisija i smanjenje plastike u okolišu.
Očuvanje zelenih gradskih površina – sadnja drveća i parkova u urbanim područjima.
Zaključak: Trebamo li se brinuti zbog smanjenja kisika?
Iako je trenutni pad razine kisika u atmosferi spor i ne predstavlja neposrednu prijetnju, dugoročne posljedice mogu biti ozbiljne.
Ako ne zaustavimo deforestaciju, zagađenje i klimatske promjene, mogli bismo se suočiti s budućnošću u kojoj će kisik postati rjeđi resurs.
Rješenje leži u kolektivnoj odgovornosti – zaštitom okoliša, smanjenjem emisija i očuvanjem prirodnih ekosustava možemo osigurati stabilnu razinu kisika za buduće generacije.
Dišimo svjesno i čuvajmo prirodu – ona je naš glavni izvor života!