Emocije, misli i zdravlje – zašto promjena ne počinje u glavi
Emocije, misli, vjerovanja i uvjerenja stvaraju osjećaje koji upravljaju čovjekom i određuju njegova djelovanja. Upravo ta djelovanja, ponavljana kroz vrijeme, oblikuju kvalitetu zdravlja i života u cjelini. Čovjek ne živi onako kako želi, već onako kako mu unutarnji obrasci dopuštaju.
Često se smatra da bi promjenom misli, uvjerenja ili emocija bilo moguće promijeniti zdravlje i život. Teoretski, kada bismo redom mijenjali emocije, misli, vjerovanja i uvjerenja, mogli bismo očekivati i promjenu životnih okolnosti. Međutim, u praksi se pokazuje da takav pristup gotovo nikada ne daje trajne rezultate. Razlog je jednostavan – to je utopija.
Zašto promjena “odozgo prema dolje” ne funkcionira
Misli, uvjerenja i vjerovanja nisu slobodni elementi koje možemo proizvoljno zamijeniti. Oni su rezultat dugotrajnog iskustva, bioloških reakcija, emocionalnih zapisa i naučenih obrazaca. Pokušaj da se promijeni zdravlje ili život isključivo kroz pozitivno razmišljanje često završava frustracijom, jer se promjena pokušava nametnuti tamo gdje nema stvarne podloge.
Pozitivno razmišljanje u stanju bolesti rijetko, ako ikada, dovodi do zdravlja. Čovjek može ponavljati afirmacije, uvjeravati se u suprotno ili potiskivati strah, ali dubinski osjećaj ostaje isti. Mozak i psiha tada prepoznaju nesklad između stvarnog stanja i nametnute misli.
Obrnuti put promjene – dekodiranje srca
Stvarna i trajna promjena ne započinje u mislima, već u srcu. Tajna promjene zdravlja i života temelji se na obrnutom postupku – dekodiranju srca. Kada se kroz srce promijeni unutarnje stanje, u organizam se unosi novi obrazac osjećaja.
Ti novi osjećaji nisu rezultat razmišljanja, već stvarne unutarnje promjene. Oni tada:
-
prirodno mijenjaju uvjerenja
-
slabe stara vjerovanja
-
mijenjaju način razmišljanja
-
umiruju emocije
Drugim riječima, osjećaj prethodi misli, a ne obrnuto.
Zdravlje kao posljedica, a ne cilj
Kada je čovjek zdrav, strah od bolesti lako nestaje. U tom stanju, uvjerenja o nemoći, slabosti ili prijetnji gube svoju snagu. No, pokušaj da se do zdravlja dođe isključivo pozitivnim mislima dok je tijelo već u stanju neravnoteže, najčešće vodi u unutarnji sukob.
Zdravlje tada ne nastaje kao rezultat uvjeravanja, već kao posljedica promijenjenog unutarnjeg stanja. Srce, kao središte tog stanja, ima ključnu ulogu u uspostavljanju ravnoteže koja se kasnije odražava i na misli, emocije i ponašanje.
Zaključak
Čovjek ne može promijeniti svoj život tako da prvo promijeni misli. Razmišljanje uvijek ostaje ograničeno poznatim iskustvom prošlosti. Stvarna promjena započinje tek kada se promijeni unutarnji osjećaj, a on se ne stvara prisilom, već dubinskim pomakom u stanju srca.
Tek tada misli, uvjerenja i emocije slijede novu realnost – umjesto da joj se opiru.