Moje prvo iskustvo s alternativom počinje s mojih dvanaest godina. Naime, nekoliko puta sam predvidio događaje koji su se zatim ubrzo i dogodili. Naravno da tada tome nisam pridavao nikakvu pažnju, niti sam imao ikakvo objašnjenje.

Kad mi je bilo šesnaest godina, prolazeći glavnim zagrebačkim trgom, privukla me skupina ljudi oko štanda za kojim je radio jedan gospodin. Kad sam prišao bliže, gospodin koji je u ruci imao visak dao mi je na poklon manji visak i dvije knjige ("Bioenergija i život" autora N. Čelebića i "Radiestezija-Bioenergija" autora O. Hasanpašića s potpisom). Priznajem da mi u tom trenutku ništa nije bilo jasno i nisam razumio o čemu se zapravo radi. Gospodin mi je pričao o senzibilitetu i energetskom potencijalu. Knjige sam kasnije letimično pogledao i spremio ih, jer me nisu zainteresirale. Nakon tog susreta nisam imao više izrazitih događaja, već sam normalno živio i radio.

Unazad dvadeset i pet godina ponovno su mi se počele događati neke čudne pojave. Naime, kad sam se nalazio u blizini ljudi sa zdravstvenim problemima, počeo bih osjećati njihovu bol na sebi. Mogao sam točno odrediti njihova bolna mjesta, a oni bi istovremeno na tim mjestima intenzivnije osjećali bol. Naravno da u početku nisam znao o čemu se radi, no nakon učestalog ponavljanja takvih situacija, počeo sam sumnjati da sam ja uzrok tih pojačanih tegoba.Na primjer, osoba sa bubrežnim kamencima u trenutku rukovanja sa mnom osjetila bi u predjelu bubrega oštru bol i ta bol ubrzo bi prestala i ne bi se više pojavljivala sve do našeg sljedećeg susreta.

Nakon učestalih ponavljanja i meni i njima je bilo jasno da sam ja na neki način uzrok tome. U prvi mah te pojave sam pripisivao statičkom elektricitetu. No ubrzo mi je bilo jasno da je uzrok ipak u nečem drugom. Slučajno sam saznao da jedan moj znanac odlazi negdje na tretmane bioenergijom i nakon razgovora s njim sjetio sam se da imam dvije knjige vezane uz tu temu. Knjige su mi sada bile mnogo zanimljivije, jer sam pomislio da su u njima eventualni odgovori na moja pitanja.

Također sam smatrao da praktičar alternativnih disciplina mora biti li stanju raditi u sredini u kojoj stanuje i da rezultat uspješnosti mora potvrditi upravo na osobama iz najbliže okoline, kod kojih je teže sugestivno djelovati.

Prvi dokaz tome bio je slučaj s mojom majkom, koja je oboljela od reumatoidnog artritisa i bila na kortikosteroidima. Nakon serije od sedam tretmana po trideset minuta simptomi bolesti su se povukli i od tada više nije imala problema s tom opakom bolešću. Nakon toga vjera u samoga sebe je rasla i počeo sam tretirati druge osobe u namjeri da im pomognem. Osobe su za vrijeme mojih tretmana osjećale toplinu, trnce, drhtanje tijela, oštru ili tupu bol, a kod upa1nih procesa hladnoću. Isti osjećaji znali bi potrajati i nekoliko dana nakon tretmana, te bi osobe imale osjećaj kao da se nešto stalno kreće po čitavom tijelu, iz jednog dijela u drugi.

Pročitavši knjige shvatio sam da sam ih dobio osobno od gospodina Osmana Hasanpašića, te da možda taj susret i nije bio tako slučajan. Obje knjige su bile posebne, svaka na svoj način. Knjiga N. Ćelebića imala je tehnički pristup, pa mi je kao poznavatelju elektrotehnike dala vjerodostojni prikaz, dok je knjiga g. Osmana sadržavala niz praktičnih primjera, što je u meni pobudilo divljenje.

Počeo sam prikupljati i proučavati raznu literaturu o toj tematici. Razdoblje proučavanja raznih duhovnih disciplina potrajalo je desetak godina. Proučavao sam sve što mi je bilo dostupno: jogu intenziv, kabalu, ekskalibur, reiki itd. Gesto sam kontaktirao, u to vrijeme već prepoznatljive, praktičare alternativnog pristupa zdravlju iz zemlje i inozemstva.

Tih deset godina istraživao sam i radio na sebi. Tim radom pojačavao sam svoj bioenergetski potencijal i vršio istraživanje primjene tog potencijala na biljkama, životinjama i raznim namirnicama. Vršio sam razna mjerenja na biljkama osciloskopom u različitim terminima.

Mjerenja su pokazala povećan napon, amplitudu i frekvenciju kod direktnog tretmana kao i tretmana na daljinu. Nakon nekoliko dana tretirana biljka bila je bujnija i veća od netretiranih. Isto sam pokušao i na životinjama, kod kojih sam uočio pojačani senzibilitet nakon njima neprimjetnog energetskog kontakta s veće udaljenosti. Rad na raznim namirnicama pričinjavao mi je osobito zadovoljstvo, jer je to bilo iznenađenje za prijatelje i znance (čokolada bi postala slana, a slano slatkasto; sva alkoholna pića bi znatno izgubila na jakosti; kod vode se primjetno mijenjala boja i okus).

Prema svakoj disciplini sam uvijek suzdržan, jer iza nje mora postojati rezultat potvrđen u praksi. Samo tretman na daljinu bio je predmet mojeg dvogodišnjeg proučavanja. Naime, nastojao sam odvojiti sugestiju od stvarnosti. Smatrao sam da jednostavno rezultat ne smije ovisiti o nečijoj autosugestiji ili vjerovanju, već da svoje uporište mora imati u praksi.

Bioenergijom sam postigao uspjeh kod: multipleskleroze, moždanog udara, epilepsije, problema s vidom, ženskih bolesti, invaliditeta, djece s teškoćama u razvoju (mentalne i motoričke smetnje), raznih duševnih bolesti, kao i fizičkih tegoba. Osobama iz udaljenih mjesta, gradova, država, pa i kontinenata, bio energetske tretmane radim na daljinu, što se pokazalo uspješnim. Ljudima pomažem isključivo iz etičkih pobuda.

Prvi tretman je besplatan, kako bi se ljudi kroz nekoliko dana uvjerili u učinkovitost, a potom sami odlučili nastaviti.