Bioenergija je samo prostor u kojem se događa energetska razmijena

bioenergija

Bioenergija – famozni pojam koji se često spominje, a istovremeno veliča i umanjuje. Nekima je takva bioenergija slamka spasa za koju se hvataju, ali većini zabluda i obmana samih sebe , ali i drugih.

Navodno je ima svatko, a istovremeno neki sa njom manipuliraju, prenose je i navodno kanaliziraju. Mnogi je tobože koriste, razvili su teorije, ruše znanstvene principe, ali o svemu tome na žalost ne znaju baš ništa.

Sve što se može naći na internetu vezano za pojam bioenergija je zbunjujuće i kontradiktorno. Stalno se govori teorijski o provjerenom fenomenu, ali se istovremeno ne nudi niti jedna mogućnost provjere kako bi dokazali u njezino postojanje. O njoj svi baš sve znaju, bez obzira da li su pobornici ili protivnici.

Ona se kao takva i naplaćuje, svojata, pripisuje religiji, iako je od iste osuđivana i sotonizirana. I tako u nedogled se zauzimaju stavovi o nečem, ali nikom kao da i nije stalo objasniti o čemu se zapravo radi, veće se prepisuje, kopira i prenosi sa osobe na osobu.

Svaki čovjek, životinja, biljka, stvar ili pojava imaju svoj energetski potencijal.

Vaš pas ili mačka također imaju svoj energetski potencijal koji prenose na vas. Obala mora sa valovima koji udaraju u stijene, također ima svoj energetski potencijal, Vaš vrt i cvijetnjak u njemu isto imaju svoj energetski potencijal, snagu, vibraciju i frekvenciju. Planinine, rijeke, jezera, mora, šume i livade, isto imaju svoj energetski potencijal. Vaša majka, otac, sin, kćer, susjed, prijatelj, poslodavac, znanac i neznanac isto imaju svoj energetski potencijal. Energetski potencijal ima dakle baš sve, sve što nas okružuje.

Osobni potencijal pojedinca nije bioenergija o kojoj svi trabunjaju jer bi to bilo kao zakon o spojenim posudama, a on glasi. Spojene posude su međusobno povezane posude tako da se tekućina u njima može slobodno gibati iz jedne u drugu, a visina stupca tekućine u svim je spojenim posudama jednaka. Znači po ovome je sve isto, sve jednako i sve svakom u istom intenzitetu dostupno.

Već po ovome možete zaključiti i sami da koncentracijom i slijevanjem nečeg iz jedne u drugu posudu nema smisla jer razina opet ista, a ako je ista pa zbog čega potreba da ulijevamo nešto u nešto, kad i to nešto ima to isto nešto.

Ako smo svi rođeni pod navodnicima sa tim jednakim nečim ( čitaj bioenergija ) besmisleno je da netko meni mora dati to nešto.

Ako je taj pojedinac u kolektivnoj svijesti dio tog zajedništva ili jedna posuda iz zakona o spojenim posudama, nadmeće se pitanje, od kuda njemu taj višak tog nečeg ( bioenergija ) i kako ga on može prenijeti na nekog drugog, a da se to opet po zakonu spojenih posuda ne izjednači generalno sa zajedničkom razinom, kolektivnom sviješću ili sveukupnom razinom.

Sada je valjda svakom jasno da pojam bioenergija nikao nije energija, kapacitet pojedinca ili osobni energetski potencijal. Jasno je i da pojedinac u tom ograničenju prirodnih zakona ne može vladati, svojatati i prenositi veću razinu od one koja ga okružuje, ali ako istovremeno okružuje i ista razina drugog pojedinca, ne postoji realna potreba za predajom, usmjeravanjem nečeg što je već i tom drugom pojedincu dostupno u istoj količini, razini i intenzitetu.

Bioenergija ta famozna riječ je samo naziv za nešto drugo, a to je prostor, eter, biopolje ili kolektivna svijest. Često kad kažete, ovaj čovjek je pun energije, uopće ne mislite na navodnu bioenergiju, već na njegovu pokretljivost, snagu, izdržljivost, upornost i istrajnost.

Taj prostor, eter, okoliš u kojem se krećemo i djelujemo ( je zapravo to što se iz ne znanja imenuje bioenergijom).  U tom prostoru se nalazimo vi i ja, mi i oni, ulice, naselja, mjesta, gradovi i države. U tom prostoru i vi i ja, ako smo neposredno blizu, gledamo iste stvari, mirišemo isti miris iz pekare ili onaj manje ugodan iz kontejnera prenatrpanog smećem. Kiša koja pada, sunce koje sije, vjetar koji pirka, dan i noć, sve to se odražava na vama i meni, u isto vrijeme i u istom intenzitetu.

Ako stojim na metar udaljenosti i zajedno kisnemo, ima li smisla da ja sakupljam kapljice kiše za vas osim ukoliko niste kretnjom i zdravljem ograničeni. To još vas može zbuniti jer ima neke logike kojom se navodno ( bioenergijom pomaže). Kiša će smočiti i vas i mene, ali ju ja navodnio mogu za vas sakupiti.

Ali nadmeće se pitanje što kad pada kiša, a vi poželite ili vam je potrebno sunce. Od kuda da vas ja obasjam suncem kad i meni kao i vama trenutno pada kiša.

Da pojasnim na slijedećem primjeru. Vani je sunčano vrijeme i to isto sunce obasjava i grije kako mene tako i vas. Vi ste kao žedni i trebate vode, ali na žalost vašu, ja je ne mogu skupiti da vam je dam, jer ne pada kiša.

Znači ja moram imati zalihu vode koju sam skupio u vrijeme kad je padala kiša. Moram imati djelovanje, osobnost, osoban pristup, misli kako bi u vrijeme kad pada kiša, požrtvovno skupljao kapi da bih i u vrijem sunčanog dana imao vode za sebe i na kraju da bi to mogao podijeliti sa nekim.

Ovo je jako bitno jer negira teoriju riječi bioenergija u smislu da nam je sve baš svakome u svakom trenutku dostupno, da ne treba djelovati već samo uzeti ili kako to sljedbenici kažu kanalizirati. Kišu u kišnim danima smo mogli kanalizirati, ali ne i za vrijeme sunčanog dana, ma koliko tada bili žedni.

Bioenergija je naziv kojim samo možemo imenovati prostor u kojem se krećemo, djelujemo, primamo ili dajemo. Ali zbog neznanja ili svjesne obmane taj isti naziv kompromitiramo, krivo objašnjavamo, sa sebe skidamo odgovornost neuspjeha i opravdavamo svoju lijenost, nedjelovanje i apatičnost.

Zato je pojam bioenergija mistificiran, nedorečen, nelogičan i neprihvatljiv medicini i vjeri.